Osim što svakodnevno pišemo hrpu mailova, komuniciramo tekstualnim porukama i sl. svejedno ću vas priupitati: “Kada ste zadnji puta napisali nekome pismo?”
Naime, ta jednostavna radnja kojoj nas uče od malih nogu, crtanju pa pisanju, ima brojne benefite na naše zdravlje kako emocionalno tako i fizičko. U ovom blogu odlučila sam istražiti temu utjecaja pisanja pisama na naše zdravlje i povezati sa jednom akcijom koja se trenutno održava u našim ljekarnama. O tome više na kraju bloga.
Važnost pisanja i njegovi učinci na mozak
U današnjem digitalnom dobu, gdje su poruke udaljene samo jedan klik i gdje komunikacija teče brzinom svjetlosti, pisanje pisama postalo je gotovo zaboravljena vještina. Vjerojatno ste primijetili kada vodite bilješke na način da ih upisujete u bilježnicu, griješite češće no prije kada je to bila svakodnevna radnja, prije pojave svih mogućih alata za tipkanje teksta ( pisaća mašina, kompjuteri, mobiteli…).
E sad, zašto je važno da se barem ponekad vratimo listu papira i olovci? Pisanje rukom, pogotovo pisama, donosi osjećaj povezanosti s osobom kojoj pišemo. Ne radi se samo o prenošenju informacija, već o dubokoj komunikaciji koja uključuje pažljivo biranje riječi, misli i osjećaja. Pisanje pomaže usporiti tempo, što nam omogućuje da se bolje izrazimo i povežemo s našim unutarnjim svijetom. Sve funkcionira nekako drugačije nego kada razmišljamo što ćemo “natipkati”.
Istraživanja su pokazala da pisanje rukom aktivira različite dijelove mozga, potičući kreativnost i povećavajući našu sposobnost pamćenja. Također, redovito pisanje može pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti, jer omogućuje kanaliziranje emocija na konstruktivan način. Mnogi “life coachevi” savjetuju da vodite bilješke o svojim snovima odmah po buđenju ili zapisujete svoje osjećaje na papir jer ste ih doslovno iznijeli na papir ( izbacili iz sebe svjesno ).
Emocije vezane uz pisma
Ukoliko ste generacija koja je odrastala bez mobitela u djetinjstvu naročito, onda se sigurno sjećate perioda kada ste se dopisivali sa prijateljima iz drugih gradova. Efekt uzbuđenja baš nikada nije izostajao, a započinjao je već svakodnevnim provjeravavanjem sandučića. Ja sam recimo bila generacija djece koji smo se putem dječjeg časopisa “SMIB” povezivali i slali si međusobno pisma, salvete, postere i sl. Zamislite tek to uzbuđenje, koju ću salvetu dobiti ili konačno mi je stigao poster koji sam željela…a da ne pričamo o romantičnim pismima, vezama na daljinu, muževima na brodu sa kojima je to bila gotovo jedina komunikacija i sl. Samo sjećanje na ta vremena potiče nostalgične osjećaje za nekim toplijim vremenima u međuljudskim odnosima.
Taj osjećaj iščekivanja, otvaranje kuverte i sporo otkrivanje riječi napisanih samo za nas potiče stvaranje hormona sreće, serotonina i dopamina. Pisma su nekada bila jedini način komunikacije na daljinu, a svaka je poruka nosila poseban emocionalni naboj. Danas, nažalost, češće osjećamo to uzbuđenje dok otvaramo pakete s naručenim proizvodima, no učinak na emocije ipak nije isti. U pismu je sadržana pažnja i trud, a to je nešto što elektroničke poruke ne mogu u potpunosti prenijeti kao ni oaketi jer ste si ih sami sebi naručili i nema efekta iznenađenja.
Zašto smo prestali pisati pisma?
Moderni način života postao je brz i instantan. Elektronička pošta, poruke i društvene mreže omogućuju nam trenutnu komunikaciju, a pisanje pisama, koje zahtijeva više vremena i truda, palo je u zaborav. Iako je brzina prednost, izgubili smo osobni dodir i intimnost koju pismo donosi. S pismima smo izgubili i priliku da njegujemo strpljenje, pažljivost i dublje veze. Sve navedeno možemo primijetiti u našoj neposrednoj okolini te koliko se ljudi međusobno udaljavaju. Strpljenje koje nam je svima više manje, slaba točka na ovaj način se gotovo potpuno minimaliziralo i svi očekuju sve sad i odmah.
Zdravlje očiju u digitalnom dobu
Došli smo i do fizičkog dijela povezanosti zdravlja i pomanjkanja ručnog pisanja te pretjeranog konzumirnja ekrana svih vrsta.
Dok se pisanje pisama oslanjalo na papir i olovku, današnji svijet komunikacije sve je više okrenut ekranima. Nažalost, sve duže gledanje u ekrane računala, mobitela i tableta opterećuje naše oči. Sindrom računalnog vida, suhe oči, zamućen vid i glavobolje postali su svakodnevni problemi mnogih ljudi. Prekomjerna upotreba ekrana smanjuje treptanje i prirodnu hidrataciju oka, što dugoročno može oštetiti naš vid.
Ovih dana u našim ljekarnama održava se akcija tvrtke DIETPHARM s naglaskom na zdravlje očiju i očuvanje vida. Vitamin iC i E te minerali poput cinka i luteina igraju ključnu ulogu u održavanju zdravlja očiju uz OMEGA3 masne kiseline, a Dietpharmovi proizvodi sadrže sve navedeno uz dodatak, kapi za oči sa dvostrukim djelovanjem na suho oko i alergijski konjuktivitis. Uz uravnoteženu prehranu, trebali bismo svesti vrijeme pred ekranom na minimum i češće se vraćati starim navikama, poput čitanja knjiga ili pisanja pisama, koje manje opterećuju naše oči.
Više o ova 3 proizvoda pročitaj OVDJE.
Zaključak: Vratimo se pismima!
Pismo nosi jednu posebnu vrijednost koju digitalna komunikacija nikada neće moći u potpunosti zamijeniti. Osim što nas povezuje na dubljoj emocionalnoj razini, pisanje pisama ima i mnoge prednosti za naše zdravlje. U vremenu kada sve više vremena provodimo pred ekranima, pisanje pisama može biti mali korak unazad, ali veliki korak naprijed za očuvanje našeg mentalnog i fizičkog zdravlja.
Možda je vrijeme da ponovno uzmemo olovku u ruke i napišemo nekome pismo. Ovim blogom želimo vas na to potaknuti jer ima nešto u tom osjećaju, a zamislite tek reakciju osobe koja otvara sandučić pa osim hrpe računa, pronađe baš vaše pismo! Predivno zar ne? 🙂
Tekst piše: voditeljica marketinga Maja Čebulc
Foto izvor: Pixabay, osobni
Literatura: Virginia Berninger et al. (2010): “Comparison of Pen and Keyboard Transcription Modes in Children With and Without Learning Disabilities”.
Kathy D. Vohs & Roy F. Baumeister (2004): “The Psychological Effects of Receiving and Opening Letters”
Sherry Turkle (2015): “Reclaiming Conversation: The Power of Talk in a Digital Age