U svakodnevnoj ljekarničkoj praksi se često susrećemo s pitanjima o ljekovitim biljkama, kao i o dostupnim preparatima istih, no neke biljke su ipak “popularnije” od drugih, što ne znači i učinkovitije od onih za koje nas ne pitate često.
Upravo zbog toga ću vam na jednom mjestu napisati sve što trebate znati o “najpopularnijim” i “najpoznatijim” biljkama u svakodnevnoj ljekarničkoj praksi. Neke od njih smo već obradili u našim člancima pa ih ovdje neću ponavljati, kao npr. kurkuma, no uvijek se nađe neka “egzotična vrsta” o kojoj zajedno s pacijentom naučimo i mi više.
GINSENG
Ginseng (Panax ginseng, Araliaceae) je vjerojatno najpoznatija i najpopularnija biljka tradicionalne medicine. Ginseng je korijen višegodišnjih biljaka Panax quinquefolium L., koja raste u SAD-u i Kanadi, i Panax ginseng, koja raste u Kini i Koreji. Panax quinquefolium L. poznat je kao američki ginseng, a Panax ginseng kao kineski ginseng.
Glavne djelatne tvari ginsenga su saponinski heterozidi triterpenskog tipa (ginsenozidi). Do danas je kod ginsenga otkriveno više od 30 ginsenozida. Dvije su vrste ginsenga komercijalno dostupne. Bijeli ginseng proizveden sušenjem korijena na zraku i crveni ginseng proizveden izlaganjem korijena vrućim parama zraka, nakon čega se suši. Te dvije vrste imaju različite sastave aktivnih tvari.
Djelovanje proizvoda s ginsengom prvenstveno je adaptogeno, stimulirajuće, odnosno tonizirajuće.
Adaptogeni učinak je povećanje tjelesne nespecifične otpornosti na vanjske podražaje ili na štetne utjecaje fizikalne, kemijske ili biološke prirode.
DJELOVANJE GINSENGA
Ginseng djeluje na središnji živčani sustav, kardiovaskularni i endokrini sustav, potiče imunološke funkcije, otpornost na infekcije i povećava metaboličku energiju. Ginseng se upotrebljava za kratkoročno poboljšanje izdržljivosti, koncentracije, otpornosti na stres. Nadalje, može se primjenjivati pri liječenju iscrpljenih bolesnika, pri mentalnim problemima i problemima vezanim uz starost. Ginseng ima sposobnost aktivirati središnji živčani sustav, a slično kao ginko djeluje na poboljšanje cerebralne cirkulacije.
Ginseng se odavno primjenjivao kao sredstvo za jačanje spolne sposobnosti.
Klinički dokazana djelovanja ginsenga su: poboljšanje erektilne funkcije te sprječavanje erektilne disfunkcije uzrokovane dijabetesom, hipertenzijom, starenjem i širenje završnih žila u cirkulacijskom sustavu te poboljšanje periferne cirkulacije. Također je dokazano da ginseng povećava izlučivanje testosterona, dihidrotestosterona, povećava broj i pokretljivost spermatozoida te ima dobar učinak u liječenju muške neplodnosti.
Pri uzimanju ginsenga postoje neka ograničenja. Ne preporučuje se uzimanje ginsenga osobama koje su izrazito nervozne, kao i osobama koje pate od nesanice. Ginseng ne treba uzimati tijekom akutnih bolesti, groznice, niti bilo koje bolesti praćene temperaturom. Osim toga, ginseng ne bi trebalo uzimati sa stimulansima kao što su kava, antipsihotički lijekovi, kao i u tijeku liječenja hormonima (estrogenima). Ginseng trebaju izbjegavati žene s menstrualnim nepravilnostima. Dijabetičari, pacijenti na antikoagulantnoj i imunosupresivnoj terapiji trebaju biti oprezni prilikom uzimanja preparata s ginsengom.
GOTU KOLA
Gotu kola (Centella asiatica, Mackinlayaceae) višegodišnja je zeljasta biljka koja raste u južnoj i jugoistočnoj Aziji te tropskim područjima. Glavne sastavnice odgovorne za terapijsko djelovanje su triterpeni od kojih najveći postotak zauzimaju: azijatična kiselina, aziatikozid, madekasozid i madekasična kiselina. U Aziji se tradicionalno koristi za bolesti kože kao što su lupus, psorijaza, ekcem i ulkusi. Djelovanje u navedenim indikacijama duguje svojim protuupalnim, antioksidativnim te antimikrobnim svojstvima. Istraživanja su uglavnom usmjerena na ekstrakt gotu kole i triterpen -azijatičnu kiselinu, koja se pokazala učinkovitom u liječenju neuroloških i kožnih bolesti.
Studije su pokazale da ekstrakti gotu kole smanjuju umor zbog nedostatka sna, djeluju na poboljšanje dijabetes mellitusa tipa 2, hiperlipidemije, alopecije, atopijskog dermatitisa. Azijatična kiselina je pokazala djelovanje na ublažavanje kognitivnih oštećenja, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Predkliničke studije za aziatikozid otkrile su potencijal ublažavanja aterogeneze, plućne hipertenzije te Alzheimerove bolesti. Ekstrakte s gotu kolom treba prestati uzimati 2 tjedna prije očekivane operacije. Osobe s oštećenjem jetre ne bi trebale uzimati oralne pripravke s gotu kolom, kao ni osobe na terapiji s hipnoticima.
ASHWAGANDHA
Ashwagandha (Withania somnifera, Solanaceae) popularna je biljna vrsta tradicionalne indijske medicine. Najčešće se koristi korijen u kojem se nalazi skupina steroidnih saponina poznatih pod nazivom vitanolidi (vitaferin A), kojima se pripisuje većina bioloških značajki. Osim njih biljka sadrži i brojne druge saponine, alkaloide (izopeletierin, anferin) te druge biološki aktivne spojeve.
PRIMJENA ASHWAGANDE
Tradicionalno se koristi kao regenerativni tonik i sredstvo za povećanje fizičke izdržljivosti. Primjenjuje se i u liječenju reumatoidnog artritisa, osteoartritisa, erektilne disfunkcije i kao nervni tonik. U novije vrijeme koristi se u terapiji mnogih bolesti povezanih sa stresom, a posebno ateroskleroze, preranog starenja, degenerativnih bolesti, dijabetesa, hipertenzije, malignih bolesti.
Studije ukazuju na to da može biti učinkovita u poboljšanju opće i neposredne memorije u osoba s blagim kongitivnim oštećenjem, pokazala je i pozitivan učinak na hormonalnu ravnotežu kod žena i muškaraca te pozitivan učinak na normalizaciju indeksa štitnjače kod subkliničkih hipotireoidalnih pacijenata.
Pacijenti s autoimunim bolestima ne bi trebali koristiti preparate s ashwagandhom. S oprezom bi je trebali koristiti i pacijenti s hipertenzijom i dijabetesom, kao i pacijenti s oštećenjem jetre. Pacijenti koji redovito koriste hormone štitnjače ne bi smjeli koristiti preparate s ashwagandhom, jer ona povećava razinu hormona štitnjače. Pacijenti na terapiji lijekovima za smirenje također trebaju biti oprezni, jer ashwagandha ima sedativno djelovanje. 2 tjedna prije očekivane operacije bi se trebalo prestati koristiti preparate s ashwagandhom.
GUARANA
Guarana (Paullinia cupana, Sapindaceae) je nizinska, tropska, drvenasta penjačica prilagođena vrućoj i vlažnoj klimi. Raste u šumama sjevernog i zapadnog Brazila, osobito u području Orinoka i Amazone te u južnoj Venezueli. Biljnu drogu čine osušene sjemenke vrste. U kemijskom sastavu ističu se purinski alkaloidi, odnosno metilksantini među kojima je najznačajniji kofein kojeg droga mora sadržavati najmanje 3,5 %, ali njegov udio može dosezati i do 7,5 %.
Učinak guarane sličan je učinku kave, ali mu je vrijeme djelovanja produljeno u odnosu na kavu. Pretpostavlja se da je razlog tome međudjelovanje kofeina sa saponinima i trjeslovinama. Također se smatra da su upravo trjeslovine, koje u sastavu čine od 9,5–16 %, najzaslužnije za različite farmakološke učinke guarane. Kod sportaša, upotreba pripravaka s guaranom može poboljšati atletske sposobnosti djelujući kao psihostimulans, tako što smanjuje umor i vrijeme potrebno za reakciju.
Guarana je našla svoje mjesto i unutar bogate ponude proizvoda za regulaciju tjelesne mase. Razlog tome je prvenstveno kofein koji djeluje kao antagonist adenozina te dovodi do otpuštanja noradrenalina, dopamina i serotonina mozgu. Osim što potiče središnji živčani sustav, kofein povećava potrošnju energije, olakšava razgradnju masti i stvaranje topline u tijelu. Središnji živčani sustav ne razvija baš dobru toleranciju na kofein i njegov psihoaktivni učinak može biti udružen i s nekim neželjenim učincima kao što su anksioznost, nervoza, palpitacije i srčane aritmije.
Pacijenti s hipertenzijom, glaukomom, poremećajima u zgrušavanju krvi, poremećajima u radu srca, epilepsijom ne bi smjeli uzimati preparate s guaranom. Guarana stupa u dosta interakcija s lijekovima kao što su: fluvoksamin, karbamazepin, verapamil, estrogeni, β- agonisti koji se koriste u liječenju astme, teofilin, valproat…
RUŽIČASTI ŽEDNJAK (RODIOLA)
Ružičasti žednjak (Rhodiola rosea, Crassulaceae) samoniklo raste u planinskim područjima sjeverne hemisfere na 2000-2600m nadmorske visine. Može se naći u pukotinama planinskih stijena i na morskim hridima. Porijeklom je iz istočne Azije, Rusije, Japana, Koreje i južne Kine. Ružičasti žednjak sadrži fenilpropanoide, feniletanoide,fenilmetanoide, terpene, eterična ulja, fenolne kiseline, flavonoide (flavonoli, flavonolignani),proantocijanidine, estere galne kiseline, cijanogene glikozide i trjeslovine.
Oficinalni dio biljke čine podanak i korijen, jer sadrže najviše aktivnih tvari. Smatra se da su za njenu biološku aktivnost prvenstveno odgovorni glikozidi salidrozid (sin. rodiolozid, rodozin), rosavini (rosin, rosavin i rosarin) te aglikon salidrozida tirozol. Zato su pripravci koji sadrže podanak ružičastog žednjaka uglavnom standardizirani na rosavine i salidrozid, kako ne bi došlo do zamjene s drugim vrstama iz roda Rhodiola koje nemaju farmakološki učinak. Velik broj kliničkih studija koje uključuju uzimanje ružičastog žednjaka je vezan uz uklanjanje simptoma često povezanih sa stresom, poput umora, iscrpljenosti i bezvoljnosti.
Upravo se za te indikacije ova biljka koristi dugi niz godina u Švedskoj i drugim skandinavskim zemljama. Među sportašima primjenjuje se suplementacija pripravcima ružičastog žednjaka zbog adaptogenog i ergogenog djelovanja. Pacijenti s autoimunim bolestima, hipertenzijom i dijabetesom bi trebali uzimati preparate s rodiolom s oprezom. Rodiola stupa u interakciju s losartanom, koji se često koristi u terapiji hipertenzije.
GINKO
Ginko (Ginkgo biloba,Ginkgoaceae) u Kini smatraju svetim drvom. Ginko je najstarija biljka na Zemlji te ne pokazuje botaničko-taksonomsku srodnost s drugim danas živućim biljnim vrstama. Do sada je iz ginkovih listova izolirano pedesetak spojeva, među kojima su za biološku aktivnost najvažniji flavonoidi i terpenski trilaktoni. Ginko sadrži i biflavonoide kao što su amentoflavon gingetin i bilobetin. Skupinu terpenskih trilaktona čine diterpenski laktoni – ginkolidi A, B, C, J i M te seskviterpenski lakton – bilobalid. Ovi se jedinstveni spojevi u prirodi nalaze samo u ginku.
Ginkovi listovi sadržavaju i ginkolnu kiselinu. Kao droga koriste se osušeni listovi. Tako su u SAD-u fitopreparati s ginkom najčešće korišteni dodaci prehrani za poboljšanje kognitivnih funkcija. Biljni lijek koji sadrži ginko je indiciran za poboljšanje kognitivnih poremećaja i kvalitete života kod blage demencije. Tradicionalni biljni lijek je indiciran za ublažavanje osjeta težine u nogama te hladnih ruku i nogu povezanih s manjim cirkulacijskim poremećajima, nakon što je liječnik isključio ozbiljna stanja.
Ginko se također koristi kao pomoćna terapija u slučaju vertiga vaskularnog i degenerativnog porijekla i kao pomoćna terapija kod tinitusa vaskularnog i degenerativnog porijekla. Pripravci koji sadrže ginko mogu povećati sklonost krvarenju, pacijenti na antikoagulansima i lijekovima koji utječu na zgrušavanje krvi ne bi smjeli koristiti preparate s ginkom, ginko treba prekinuti uzimati kao mjeru opreza tri do četiri dana prije operacije. Pacijenti s epilepsijom ne bi smjeli uzimati preparate s ginkom, kao ni pacijenti na terapiji: takrolimusom, efavirenzom, varfarinom i nifedipinom. Ginko učinak alprazolama.
Većina navedenih biljaka ima dokazani učinak u kliničkim studijama, no za sami učinak vrlo je bitna kvaliteta ekstrakta tj. doza ekstrakta i koliko je dobro standardiziran ekstrakt.
Biljni pripravci kao i svi lijekovi imaju svoje nuspojave i stupaju u interakcije s redovitom terapijom, upravo zbog toga prije svakog početka primjene istog posavjetujte se sa ljekarnikom ili liječnikom.
Također, blog na temu prirodnog lijeka za alergiju pročitajte OVDJE te kako olakšati prirodnim putem bronhitični kašalj, pročitajte OVDJE.
“Priroda je najbolji liječnik.”
Hipokrat
Tekst piše: mag.pharm. Asmira Dervišević
Foto izvor: Pixabay, dobavljači
LITERATURA:
Maleš Ž, Herceg M, Vilović T, Duka I. Guarana – popularni psihostimulans. Farm Glas.2019; 75:819-827.
Kalođera Z i Jagodić J. Što bi ljekarnici trebali znati o ginsengu. Farm. Glas. 2003;59:249-255.
Šimunac A. Fitoterapija kožnih lezija. Dostupno na: https://um.nsk.hr/um:nbn:hr:63:981175. Pristupljeno: 28. rujna 2024.
Rađenović N. Odabrane biljne vrste tradicionalne indijske medicine s adaptogenim svojstvima. Dostupno na: https://um.nsk.hr/um:nbn:hr:163:076307. Pristupljeno: 28. rujna 2024.
Šanta Ištvanović E. Ginkgo biloba L. u liječenju kardiovaskularnih bolesti. Dostupno na: https://um.nsk.hr/um:nbn:hr:163:004250. Pristupljeno: 29. rujna 2024.
Grđan J. Fitoterapijski potencijal ružičastog žednjaka (Rhodiola rosea L.). Dostupno na: https://um.nsk.hr/um:nbn:hr:163:299711. Pristupljeno: 29. rujna 2024.
https://www.adiva.hr. Pristupljeno: 29. rujna 2024.
https://www.webmd.com. Pristupljeno: 28. rujna 2024.