Sigurna sam da ste nekad čuli za nutritivnu deklaraciju. Znate li što je to, gdje se nalazi i čemu služi?
Često sam i sama znala savjetovati “Ma samo čitaj deklaraciju, to ti je najsigurnije!”, dok me kolegica jedan dan nije zaustavila dok sam ja čitala nutritivnu deklaraciju na keksima i pitala “A čekaj, što sad ti tu gledaš?”.
U ovom tekstu zagrebat ćemo po površini informacija koje pronalazimo na prehrambenim proizvodima, objasniti osnove nutritivne deklaracije, reći vam što da gledate kada sljedeći put budete gledali deklaraciju na prehrambenom proizvodu i da li trebate svakom proizvodu gledati nutritivnu deklaraciju.
- ŠTO JE SVE DEKLARACIJA, A ŠTO NUTRITIVNA DEKLARACIJA
- TREBATE LI ČITATI NUTRITIVNU DEKLARACIJU
- INFORMACIJE KOJE SADRŽI NUTRITIVNA DEKLARACIJA
- POPIS SASTOJAKA
- ZAŠTO NEKI PROIZVODI NEMAJU NUTRITIVNU DEKLARACIJU
ŠTO JE SVE DEKLARACIJA, A ŠTO NUTRITIVNA DEKLARACIJA
Deklaracija su sve informacije koje nalazimo na proizvodu: naziv, vrsta proizvoda, podrijetlo, rok trajanja, način upotrebe i čuvanja, sastav…
Nutritivna deklaracija odnosi se na tablicu (može biti i u obliku niza) u kojoj piše koliku taj proizvod ima energetsku vrijednost (kalorija), udio masti, ugljikohidrata, proteina i soli. Može sadržavati i udio nekih posebnih nutrijenata poput vitamina ili mineralnih tvari. Količina navedenih komponenti uvijek se izražava na 100 g, a može imati dodatak u kojem piše količina po obroku. Ako je navedeno “po obroku” negdje u vidnom polju mora biti naznačeno i koja količina proizvoda čini jedan obrok.
Dakle, sve informacije koje dobijete morate gledati imajući na umu količinu tog proizvoda koji ćete pojesti ili popiti.
TREBATE LI ČITATI NUTRITIVNU DEKLARACIJU?
S obzirom na učestalost kroničnih bolesti, broj dokaza o utjecaju prehrane na dugovječnost i prevenciju kroničnih bolesti te razvoj prehrambene industrije koja nam omogućava velik broj različitih proizvoda na policama važno je naučiti informirati se o tim proizvodima.
INFORMACIJE KOJE SADRŽI NUTRITIVNA DEKLARACIJA
Nutritivna deklaracija često sadržava dodatnu podjelu nekih komponenti.
Pa tako masti dijelimo na zasićene i nezasićene. Zasićene su “loše” masti kojih želite da proizvod koji kupujete ima što manje dok nezasićenih masti želite da ima više. Ako imate povišen kolesterol i trigliceride ili često konzumirate kekse i grickalice trebali biste obratiti pozornost na ovu stavku. Usporedite proizvode i odaberite onaj koji ima manje zasićenih masti.
Ugljikohidrati mogu imati dodatnu stavku “vlakna” koja djeluju blagotvorno na probavu (u prosjeku, dnevno nam je potrebno 28 g vlakana). Osim vlakana, ispod ugljikohidrata može pisati i “šećeri” čega želimo da bude manje. Sljedeći put kada budete računali koliko ćete “po obroku” unijeti šećera određenim proizvodom možete sebi slikovito prikazati da jedna čajna žlica šećera ima 5 g, a jedna jušna žlica 15 g.
Proteini nemaju dodatnu podjelu i njihov udio korisno je uspoređivati kod proizvoda koji imaju naglašeno u nazivu “Protein” što sugerira veći udio proteina u proizvodu u odnosu na sličan “obični proizvod”.
Sol/natrij se obavezno navodi kao sastav nutritivne deklaracije zbog djelovanja na krvni tlak. Udio soli često je visok u začinskim mješavinama, grickalicama, polugotovim i gotovim proizvodima pa je korisno provjeriti njihov udio takvim proizvodima. Za lakše snalaženje dobro je znati da je dnevna dopuštena količina soli jedna čajna žlica tj. 5 g, a natrija 2.5 g.
POPIS SASTOJAKA
Sastojci u proizvodu napisani su u padajućem nizu prema svom udjelu u tom proizvodu. Zato je korisno provjeriti prva tri sastojka proizvoda kako biste znali što su glavni sastojci tog proizvoda.
Popis sastojaka korisno je gledati ako kupujete proizvod na kojem piše da se sastoji od više različitih žitarica ili je integralan. Takvi proizvodi moraju imati integralno brašno (bilo koje vrste) kao prvi sastojak.
U popisu sastojaka zapisani su i aditivi korišteni u proizvodnji. Aditivi su jedna velika priča za sebe, stoga ćemo sada dati samo nekoliko informacija koje se tiču aditiva:
- Prihvatljivi dnevni unos aditiva određuje se provođenjem istraživanja na životinjama. Odredi se najveća doza koja ne izaziva nepovoljan učinak (NOAEL vrijednost) te se ona umanji za 100 mg/kgTM
- Aditivi koji se dodaju u hranu, prema raspoloživim znanstvenim radovima, ne smiju izazivati nepovoljne učinke na čovjeka
- “bez konzervansa” ne znači nužno da ne sadrži druge vrste aditiva (sladila, bojila, emuglatore…)
- Složeni i polugotovi proizvodi uglavnom imaju veći broj aditiva u svom sastavu
- Umjerenim unosom suhomesnatih proizvoda, pržene hrane i grickalica izbjeći ćete mogućnost unosa veće količine aditiva
ZAŠTO NEKI PROIZVODI NEMAJU NUTRITIVNU DEKLARACIJU?
Proizvodi koji sadrže jedan sastojak ili jednu kategoriju sastojaka, prerađeni proizvodi koji su podvrgnuti samo jednom postupku prerade (zrenju), voda, hrana za koju informacije o hranjivim vrijednostima nisu presudne za potrošača (začinsko bilje, arome, aditivi, žvakaće gume, sol, stolna sladila), hrana u ambalaži koja je premala za ispunjavanje zahtjeva o obveznom označavanju, hrana koju proizvođač malih količina izravno isporučuje krajnjem potrošaču, pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola nemaju zakonsku obvezu naglašavanja nutritivne deklaracije.
Kao što smo na početku rekli, u ovom tekstu dotakli smo se samo malog dijela informacija. Nadam se da smo vas uvjerili koliko je korisno čitati deklaracije na proizvodima i potakli vas da pratite naše buduće objave i više se informirate o ovoj temi.
Tekst piše: Mirna Đurđević, mag.nutr.