Sigurna sam da poznajete nekoga tko izbjegava određenu hranu jer je loše podnosi, tko je probao bezglutensku prehranu ili razmišljao/napravio test intolerancije na hranu. Nadutost, nelagoda, nepravilnost pražnjenja crijeva, gluten, celijakija, bezglutenska prehrana, alergije, intolerancija, sindrom iritabilnog crijeva, izbjegavanje mlijeka i mliječnih proizvoda pojmovi su koje sve češće susrećemo u razgovoru s pacijentima ali i u razgovoru s prijateljima u društvu. Sve ih povezuje to što su uzrok, posljedica ili način liječenja NEŽELJENIH REAKCIJA NA HRANU.
RAZLIKA ALERGIJE I INTOLERANCIJE NA HRANU
Neželjene reakcije na hranu dijelimo na dvije skupine, one koje su posredovane imunološkim odgovorom – ALERGIJE i one koje nisu posredovane imunološkim odgovorom – INTOLERANCIJE NA HRANU.
ALERGIJE
Alergija je preosjetljivost imunološkog sustava na određene proteine koji nas okružuju pa te proteine prepoznaje kao “opasnost” i na njih tako reagira.
Najčešće alergije na hranu u odraslih su: kikiriki, orasi, riba i školjjke, a kod djece: jaja, mlijeko, soja i brašno. Alergije su imunološki odgovor na određeni protein u hrani.
Dijagnostika za određivanje alergija je kompleksna i individualna. Najčešće uključuje anamnezu i analizu kliničke slike, laboratorijske pretrage (eozinofili, prick test, RAST, APT), te zlatni standard u određivanju alergija na hranu – KLINIČKI ODGOVOR NA ELIMINACIJU ALERGENA. Dakle, isključuju se svi potencijalni alergeni te se osoba ponovno postepeno izlaže alergenu i prate se promjene. Takav način obavezno se provodi pod vodstvom stručnjaka.
Alergije, za razliku od intolerancija, mogu uzrokovati opasne komplikacije.
INTOLERANCIJE
Intolerancije su, kao što je prethodno spomenuto, bezopasne smetnje koje se javljaju nakon konzumacije određene hrane. Iako bezopasne, mogu značajno utjecati na kvalitetu života.
Kod intolerancije na hranu ne dolazi do imunološkog odgovora, reakcija je sporija te je potrebna veća količina hrane da izazove reakciju u odnosu na alergije. Intolerancija na hranu može biti posljedica:
- nedostatka enzima za razgradnju određene komponente hrane npr. laktoze ili fruktoze,
- sindroma iritabilnog crijeva
- prisutnosti određenih spojeva u hranu (toksini nepotpuno kuhanih grahorica, histamin, salicilati)
- stresa – znanstvenicima je sve jasnija važnost međusobnog utjecaja živčanog i probavnog sustava
- metaboličkih i autoimunih bolesti poput celijakije
BEZGLUTENSKA PREHRANA
Najčešća odluka osoba koje imaju probavnih smetnji je izbacivanje glutena iz prehrane, što i nije najbolja ideja osim ako za to nemamo klinički dokazan razlog. Istraživanja pokazuju da samoinicijativno izbacivanje glutena iz prehrane može značajno narušiti kvalitetu pehrane.
Gluten je protein prisutan u pšenici, raži, ječmu i zobi (zob ukoliko je čista i nije kontaminirana drugim žitaricama sigurna je u više od 95 % bolesnika).
Celijakija je autoimuna bolest koja ima značajke intolerancije i alergije, jer je posredovana imunološkim odgovorom ali nema opasnosti od anafilaktičkog šoka. Dijagnoza celijakije postavlja se biopsijom crijeva, a simptomi i posljedice na crijevima povlače se nakon 14 dana primjene bezglutenske prehrane. Osobe s celijakijom moraju doživotno primjenjivati bezglutensku prehranu.
Osim kod osoba s celijakijom, gluten stvara problem osobama sa sindromom iritabilnog crijeva. Sindrom iritabilnog crijeva je dio spektra funkcionalnih poremećaja crijeva koji se očituje različitim simptomima kao što su bol, nadutost, crijevna nelagoda, podrigivanje, flatulencija, proljev, konstipacija, opstipacija. Sindrom iritabilnog crijeva može nastati zbog infekcije, hormona, stresa ili neravnoteže crijevne mikrobiote. Bez obzira na uzrok, prehrana može značajno utjecati na bol i nelagodu. Kod osoba sa sindromom iritabilnog crijeva provodi se eliminacijska dijeta u kojoj se elminira: mlijeko, pšenica, jaja, hrana bogata salicilatima i biogenim aminima tijekom tri tjedna te se nakon toga postupno te namirnice uvode u prehranu i prate se reakcije. S obzirom na ograničenost prehrane za vrijeme faze u kojoj se eliminiraju problematične namirnice eliminacijsku dijetu treba provoditi u suradnji sa stručnjakom kako bismo bili sigurni da je zadovoljen unos potrebnih nutrijenata i kako neće nastati još veća šteta.
TESTOVI INTOLERANCIJE
Osim testova kojima se potvrđuje specifično intolerancija na laktozu ili fruktozu, ili biopsije crijeva kojom se potvrđuje celijakija – testovi intolerancije na hranu NE DJELUJU.
Još uvijek nije pronađen način na koji bismo odjednom, za toliki broj namirnica odredili intoleranciju. Takvim testovima uglavnom se dobiju rezultati koji pokazuju izloženost određenoj namirnici pa se tako čini da ste intolerantni u “najvećoj mjeri” prema namirnicama koja često konzumirate.
Intolerancija na hranu se određuje eliminacijskom dijetom koju sam već opisala.
Još jednom želim naglasiti da, ukoliko nema klinički određenog razloga, ne preporuča se izbacivati namirnice ili skupine namirnica iz prehrane. Na taj način može se smanjiti kvaliteta prehrane. Ukoliko postoji razlog za izbjegavanje određene hrane važno je posavjetovati se stručnjakom o tome kako nadomjestiti izbačene namirnice, osobito ako se radi o cijeloj skupini namirnica, kao što je slučaj s mlijekom i mliječnim proizvodima ili glutenom.
tekst piše: Mirna Đurđević, mag.nutr.